Crveni Koralji
Pošto sam strane sastave, ovdje ću se zadržati na sastavima, gitaristima i grupama iz Hrvatske i Ex YU. Među meni najboljim sastavima šezdesetih godina bila je zagrebačka grupa crveni Koralji.
Originalna postava 1962 
Crveni koralji su zagrebačka vokalno instrumentalna rock and roll grupa, čija se aktivnost odvijala od ranih 1960 pa sve do današnjih dana. To je bio prvi domaći sastav koji je prodao preko 100 000 ploča, što je u ono doba bilo pravo čudo, jer u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona.. Njihova glazbena karijera započela je 1962 godine u Zagrebu. Grupa je prvotno bila nazvana "Crveni Đavoli", pa nakon toga "Crveni Dječaci". Kao i bezbroj grupa osnovanih tih godina, inspiraciju su dobivala prepjevima stranih grupa i pjevača. Koraljima su bili idoli "The Shadows" i Cliff Richard, pa je njihov repertoar na plesnjacima i koncertima tog doba bio skoro indentičan Shadowsima. Grupu su sačinjavali Miro Lukačić (solo gitara), Davorin Dino Kras (bas gitara), Rudi Šimunec, (ritam gitara) i Josip Badrić - Medo (bubnjevi). Nakon nekoliko mjeseci im se pridružio i solo pjevač Boris Babarović - Barba. Kroz bend je prodefiliralo mnogo glazbenika, Željko Hižak-Mika, Vlado Kirby Bastajić, Boris Turina, Krešo Pavlić, Željko Marinac, Vlatko Medvecki, Božidar Delač , Marijan Miše, Berislav Klemenčić, Zvonko Gorički-Deda, Marijan Žuljević-Žulj i Boris Kaiser. Prvu ploču Koralji snimaju 1963 sa naslovnom pjesmom "Rekla si, volimo se". Pjesma je prodana u 100.000 kopija što je tada u cijoj Yugoslaviji bilo broj gramofona. Sastav je palio i žario na plesnjacima u Zagrebu, dok je njihovo omiljeno mjesto za plesnjake bio Zagrebački Ribnjak.
Obavezna "stvar" na plesnjaku na Ribnjaku "If I were the Carpenter" (kad bih bio drvosječa)
Šezdesete su bile njihove zlatne godine, jer tad su bili na vrhuncu slave, a sve njihove ploče prodane su u srebrnim i zlatnim nakladama. Grupa je služila tada kao pratnja mnogim pjevačima kako na koncertima, tako i na festivalima zabavne glazbe (Zagreb, Split). Naročito su surađivali sa Ivicom Šerfezijem, karlom Metikošem (Matt Collins). U tadašnjoj državi, mnogo puta su proglašavani najpopularnijom rock grupom.
Uz brojne festivalske nagrade, grupa je tri puta bila nominirana u kategoriji najboljeg sastava bivše Jugoslavije u izboru muzičkog magazina Ritam. Na Zagrebačkom festivalu 1966. godine, dobili su prvu nagradu stručnog žirija i drugu nagradu publike za skladbu Mirjana (Alfonsa Vučera). Slijedeće godine sa skladbom Nemoj reći zbogom, dobijaju treću nagradu publike. Zatim su slijedile inozemne turneje, prvo po Njemačkoj, u sklopu programa - Našim građanima u svijetu, s poznatim voditeljem Vikijem Glovackim, i skupinom najpoznatijih estradnih zvijezda; Ivicom Šerfezijem, Ivom Robićem, Arsenenom Dedićem.
Na svoju prvu turneju po Sovjetskom Savezu, Crveni koralji otišli su početkom sedamdesetih, kasnije su slijedile brojne druge. Na tim turnejama nastupali su uz tada najveće zvijezde bivše države; Ivicu Šerfezija, Ladu Leskovara, kvartet 4M, Zdenku Kovačiček, Josipu Lisac, Radmilu Karaklajić, Đorđe Marjanovića, i Karla Metikoša(Matt Colins). Početkom sedamdesetih grupu je nakratno napustio Boris Babarović, zbog odlaska u JNA a zamijenio ga je Marijan Miše. No on se uskoro vratio u sastav. Sedamdesetih Crveni Koralji, postaju stalni gosti u gotovo svim radijskim i TV emisijama zabavnog karaktera u bivšoj državi. Ipak ta slava i vrh popularnosti doprinosi do djelomičnog ras pada grupe.Bubnjar i nesuđeni šef grupe, Medo Badrić napušta grupu 1976. godine, mijenja ga Boris Turina, ali ne zadugo, pa onda u grupu uskače višegodišnji član Zlatnih akorda Željko Mačor Marinac. Zatim grupu napušta i ritam gitarista Rudolf Šimunec.
Osamdesetih i devedesetih godine grupa nastupa samo povremeno po potrebi
Grupa, povremeno nastupa, praktički na poziv, prilikom nekih obljetnica ili nostalgičarskih okupljanja. Došlo je novo vrijeme sa novom publikom i novim grupama. Isto tako i povremeno nešto snimi; kao 1985. za - Zbirku rock’n’rolla 63-65, te LP "JA SAM TVOJ ČOVJEK" koji LP predstavlja prvu pravo izvornu LP ploču Crvenih koralja.Do tada su sve bile tzv.singlice i zbirke pjesama. Ovo je prva dugosvirajuća ploča osmišljena upravo za Crvene koralje, a to za njihovu 25 godišnjicu.
Diskografija:
Singl ploče
Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1963.)
Crvene ruže (Roses are red), Ja za ljubav dosad nisam znao (Things), sa Ivicom Šerfezijem (Jugoton 1964.)
Bez djevojke, Još uvijek se nadam, (Jugoton 1969.)
EP ploče
Napuljska gitara, Maštanje, Zvjezdana noć, Dolazak - Andrlea, ( Jugoton, 1964. EPY 3370)
Peggy sue, Koliko dugo (Blowing in the Wind), Svadja, Noćas, sa Matt Collinsom (Jugoton 1964.)
Najljepši san, dok je drugi ljubi (Then he kissed me), Ponoć je prošla, Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1964.)
Zizi, Au revoir, Reci, reci, reci... (Dis, dis, dis...), Suviše lijepo (Trop beau), sa Zvonkom Spišićom (Jugoton 196?)
Otiđi od nje (You better move on), Perfidia (Dominiguez), Tema mladih ljubavnika (Young Lovers), Svega mi je dosta (It's all over now), (PGP RTB 1965.)
Volim je (And i love her), Sretne godine, Johnny guitar, Izgubljenoj ljubavi, (PGP RTB 1966.)
Sam (What's they gonna do), Kad bih bio drvosječa (If I were a Carpenter), Bila si jedina, Ne želim više tu ljubav, (PGP RTB 1968., EP 50553)
Moja gitara, Noćas sam sanjao, U jutro (Al matino), Otac je rekao (Simon says), (PGP RTB 1969.)